Wasted
10.8. - 13.8. 2006 (Blackpool, Engleska)

Opste poznata stvar je da aglosaksonci maltretiraju celu planetu i da pritom, ne biraju sredstva da pokore nesrecne nacije koje su vec okupirane dusmanima iz svojih redova. Ali kada se jedna Srbska ceta osmeli do te mere da izvrsi invaziju na englesku onda to neki mogu nazvati ludoscu ili ne mogucom misijom a sami akteri te akcije jednostavnim i uobicajenim zadatkom.

Ipak nije bilo sve tako prosto kako smo zamislili a ekspedicija iz nase otadzbine, koja je brojala oko 20 dusa stigla je u postojbinu panka rastrkan po grupama iz razlicitih krajeva najstarijeg kontinenta. Ja sam imao tu nesrecu da putujem sa sa svojom bandom preko po arhitekturi prelepoj, ali po stanovnicima odvratnoj Budimpesti koja je po nas predstavljala pravu golgotu. Posle celodnevnog smaranja i besmislenog kruzenja po ulicama, parkovima, autobuskim stanicama i aerodromu ukrcali smo se u avion i posle dvosatnog leta iskrcali na ostrvo.
Od Londona do Blackpool-a stigli smo za rekordnih tri sata jer je moja lepsa polovina iznajmljeni automobil vozila brzinom od 200kmh !! I sami domacini su bili impresionirani ovim uspehom i (ne)prijatatnom cinjenicom da smo im banuli na gajbu pre prvih petlova,dakle kad su najsladje spavali.Tommy(bubnjar benda One way system) i njegova porodica kao i Fred(roydi pomenutog sastava) su nas sjajno ugostili. Zapitajte se da li bi vi pustili u kucu dvadeset nepoznatih spodoba iz Srbije!!!
Posto smo se dobro naspavali i skinuli naslaganu stroku sa nasih mlohavih tela, otisli smo do kompleksa Winter garden gde nas je Daren (glavni organizator citavog festivala) okitio fluoroscentno zelenim narukvicama uz pomoc kojih smo mogli da vilenimo sledeca cetiri dana - sto po koncertima sto po bekstagevima.

Prvi utisak je bio sokantan-nalazite se na najpoznatijem svetskom punk festivalu gde sviraju gotovo svi bendovi koje slusate od kada znate za sebe, a oko vas je jos nekoliko hiljada punksa i skinsa starosti izmedju 15 i 60 godina sa izuzetkom bebaca koje su ponosni roditelji dovodili u kolicima i Carlija Harpera (uk subs) koji je vec zasao u sedmu deceniju zivota. Odmah smo krenuli da njuskamo po klasisticki uredjnoj unutrasnjosti gradjevine i da obelezavamo teritoriju (toaleti su, bez preterivanja, bili ravni onima u hajatu). Sve pijano i drogirano baulja od stage-a do stage-a, od sanka do sanka. Ali svi su sve vreme opusteni,nema kacenja, kurcenja nasilja, prekih pogleda, smaraca. Svi su tu samo sa jednim ciljem da proslave trideseti rodjendan punka i da se ludo provedu. Tetoavaze, cirokane, obrijane glave, na sve strane najvise ludaka naravno iz kraljevstva ali ima tu i amerikanaca i evropljana.
Te veceri odslusao sam malo Arthura kitchenera na acoustis stage-u,a Section 5 je odrao jarca u areni u areni. Sledeceg dana smo sviralimi(Saht) u vec pomenutoj areni (nesto veci prostor od velike sale skc-a) i okupilo se za to doba dana (tacno u podne) poprilicno broj ljudi -dobar prostor, zvuk i pozitivna reakcija publike. Posle svirke smo se spakovali i otisli da se iskuliramo na gajbi(Viktor i ja smo udarili malo po sajderu i pivu pa smo malo i odspavali). Propustili smo Argy bargy za koje su svedoci tvrde da je opasno zvucao, ali smo zato odslusali Anti nowhere league, Crack, G.B.H (ovi poslednji su svirali u sali olimpia koja je primala najveci broj ljudi ali je zvuk bio ocajan, jer je to ustvari bio ogromni parking a ne koncertni prostor) slag na torti je bio Cockney rejects. Prvi hedlajneri koji su koncert imali u najboljoj sali koja se zvala Empress.To je prostor koji izgleda kao glavna sala narodnog pozorista bez sedista,sa sve balkonima i ogromnom binom gde se u drugim terminima verovatno odrzavaju predstave,opera i balet,i tolika bina je te veceri bila mala za stinky-a turnera koji se pojavio kao da je izasao na bokserski mec. Njegovom izgledu (zlatna kajla sa krstacom oko vrata,nabildovano telo i donji deo trenerke) i ponasanju bi pozavideo i svaki saban na balkanu. Zvucali su zaista mocno i odsvirali sve hitove sa prva tri albuma,bez kasnijih smaranja. Publika je podivljala doduse stinky ima problema sa sluhom ali to izvlaci njegova fascinantna pojava otisli smo prezadovoljni kuci.

Treceg dana smo dosli ranije da bi ispostovali Vox Populi. Zvucali su vise nego pristojno i publika je dobro reagovala. Jedino je Rudaru pao mrak na oci pa je umesto dana istripovao noc. Posle svirke sam sa Kajom prosetao po Blackpool-u koji je mesavina gradica iz mikijevig zabavnika i arapskog vasara. Vratili smo se na Deadline koji je zvucao savrseno, Newton Neurotics (prijatan punkic) i Red Alert koji su svirali u totalno izmenjenoj i podmladjenoj postavi. Zatim smo se probili opet do Empress-a gde nas je cekalo neprijatno iznenadjene, umesto Mensi-ja originalnog pevaca Angelic Upstartsa, repertoar je otpevao pevac crashed out-a, Mlaki i ja smo se zato posle trece pesme zaputili u olimpiy gde smo odgledali P.T.T.B. koji su jedva stajali na nogama i nisu mogli da se sastave.
Pre odlaska na glavne zvezde te veceri Cock Sparrer -naletelismo na Wattie-a(Exploited) i uslikali se sa njim i jos par raspada na nekom stepenistu. Cock Sparrer je zvucao velicanstveno, publika je horski pevala sve pesme i ja se sada najezim kada pisem o tome.kada smo se vratili u salu arena svirali su One way system bio je to ludacki pankerski nastup.

Poslednjeg dana smo otisli nesto kasnije nego prethodnih dana i odusevi li se Neville Staple band-om(originalni pevac legendarnog ska sastava the Specials) odsvirali su sve poznate hitove od ove izuzetne grupe i zaista me prijatno iznenadili. Otisli smo zatim da vidimo punk kraljicu Beki Bondaz i njen bend Vice Squad, a onda i Last Resort (koji su svirali svioje i hitove 4-skinsa) i Business koji se mnogima nisu dopali zbog bubnjara i gitariste koji su vukli na metal sound. Te veceri su zvezde bili The Adicts i the Damned. Mi smo se odlucili za ove prve i mislim da nismo pogresili. Bio je to pravi spektakl od pocetka do kraja Adicts-i su zvucali kao sa ploce a njihov izgled i ponasanje na stage-u dokazuje da su trnutno jedna od najvecih punk atrakcija. Publika je bila u ekstazi. Na kraju svirke mi je prisao jedan pijani skinhead(verovatno englez) poceo sa suzama u ocima da grli iljubi capu i mene. Bio je srecan kao kuce. Srecnici koji su posedovali narukvice poput nasih imali su tu cast da prisustvuju after party-ju u sali koja nije koriscena za svirke i koja se zove Spanis hall tu su se zaista okupili najveci raspadi ovoga sveta a prvaci medju njima su ekipa koja prati bend varukers za njih je nas Suljo gospodin covek sa sve cilindrom frakom i stapom. Te noci smo se potopili u pivu i sajderu, a ujutru nas je cekao povratak...

Sta reci na kraju? Utisci su sjajni. Bilo je malo naporno ali izuzetno nabudzeno. Fizicki nismo mogli da postignemo da odgledamo sve bendove koje smo hteli posto su se termin pojedinih bendova preklapakli. Ja konkretno nisam a hteo sam da vidim Argy Bargy, Varukers, Angelic Upstarts (sa mensiem) Beerzone,Vibrators, Exploited,Crashed Out,Criminal Class,Sick on the bus, Uk subs, Slaughter and the dogs, The Damned... Ali nije mi zao kada pomislim cemu sam sve prisustvovao. Ekipa iz Srbije se dobro drzala treba pohvaliti Andrea iz Nemacke koji je sve vreme bio uz nas, Djuru koji je sjajno radio zvuk svim velikim bendovima, vec pomenute ljude iz benda one way system koji su nam ucinili boravak prijatnim u engleskoj, milana koji nas je pri povratku vodao po londonu i pustio kuci kod stare gazdarice, i naravno Darrena koji nas je pozvao na Wasted i uveo srpsku bandu na isti sve je proslo kao san i na kraju ne osvojismo Englesku - samo smo protutnjali kroz nju...

P.S. Engleska je opasno skupa zemlja, a mi smo uvek imali pun gepek piva calsberg i nesto jeftiniji sajder za dorucak pivo u diskontu je kostalo pola funte a na festivalu dve i po ili tri. Sva sreca da smo poneli pljuge iz Beograda ,jer tamo paklica kosta pet funti. Hrana i obroci su srednje zalosni.Srbi su za engleze izmislili zdravu hranu...

Roga