Promocija Dirty Old Label izdanja, Pauk, 14. 10. 2006.

Nakon silnih odgoda i promjena termina, promocija novih izdanja Dirty Old labela ipak se dogodila u zagrebackom klubu Pauk 14. listopada o.g. Nastupili su puleni Banjaninove etikete: Ringišpil iz Novog Sada, Gužva u 16-ercu i Grupa tvog života iz Osijeka te Officer Down iz Rijeke. Promocija je bila održana dosta kasno jer Osjecani su svoje albume objavili još prije ljeta a Ringišpilov cd (u demo verziji doduše) kolao je po ovim predjelima još od vremena cara Franje Josipa, ali bolje ikad nego nikad, ne?

Ja sam nicim izazvan preuzeo na sebe ulogu ko-domacina tako da sam veselu ekipu od tridesetak ljudi odveo do obližnjeg restorana Sava gdje smo se razvalili u platama miješanog mesa (i gdje su me konobari olešili za solidnu hrvatsku placu), da bi nakon toga s veselom ekipom iz GTŽ-a skocili do naše redovne baze, „Routea 66“, gdje nam se pridružio i bekrija Mile iz Hladnog piva i ostatak forumaša HP-a koji su se dotle oblijevali na drugom mjestu. Nakon još nekoliko rundi Velebitskog svi su bili namazani i spremni za razvaljotku pa smo coporativno krenuli prema Pauku.

Pauk je bio solidno popunjen iako mislim da bi još kojih 100-200 ljudi pridonijelo boljoj atmosferi u klubu a i financijskom probitku glavnog organizatora. Mi smo stigli nešto iza deset, taman na vrijeme da ulovimo nastup Rijecana Officer Down. Oni su se donedavno zvali PTSP, nastupili su i na DOF-u ove godine pod tim imenom ali, kako su mi rekli tijekom tonske, bojali su se da bi to ime moglo biti previše provokativno. Nekako sumnjam da bi prosjecan peteespeovac, zaronjen u tužnu kaljužu Thompsona, Bulica i srbijanskih narodnjaka, uopce mario za neki ska bend iz Rijeke, no dobro. Officer Down su nastupili pred malo ljudi, ali su svojih pola sata dobro iskoristili. Osim brass sekcije, imaju i curu na violini koja jako dobro svira svoj instrument i daje dodatnu dimenziju njihovom zvuku. Meduigra dvojice pjevaca je vrlo dobra, fino se nadopunjuju i zajedno s duvacima ucinili su nastup benda zanimljivim. Kakav ce biti album prvijenac, nadam se da cemo uskoro otkriti, a onda ih vidjeti i na nekoj samostalnoj svirci u ovim krajevima.

Onda su na stage došli moji pajdaši iz Grupe tvog života. Ok, nisam objektivan kad su oni u pitanju, ali svaka recenzija je ionako subjektivna pa me boli kurac, mogu reci da su imali jako dobru svirku. Vjerojatno njihov najjaci nastup koji sam gledao, a samo ove godine gledao sam ih 4-5 puta. Otvorili su set s jednom još nenaslovljenom novom pjesmom škakljivog teksta i to je malo zbunilo ljude, a i mene koji sam ocekivao „Nocas“, ali kad su prešli na poznatiji teritorij s njihovog debi albuma „Kolo spaja ljude“ stvari su sjele na svoje mjesto i pogo je mogao poceti. Do njihovog nastupa Pauk se vec pristojno popunio i publika je bila u elementu. Fascinantno je koliko dobro ekipa zna tekstove njihovih pjesama, a najzanimljivije od svega je to što je GTŽ majica definitivno bila najcešce nošeni dio odjece curica na koncertu (Cak sam i ja razmišljao da ju obucem, ali mi je modna savjetnica Vanda rekla da je metroseksualcima ispod casti reklamirati bendove i da mi moramo reklamirati brendove, pa sam obukao neku maju kupljenu u Urban Republicu). GTŽ je odsvirao još dvije nove stvari, „Stanovnik planete“ koja me se nije baš nešto pretjerano dojmila te „Zli stroj“, za koju mislim da je možda i njihova najbolja stvar uopce, vrlo popicna, zaraznog refrena i prilicno odmaknuta od zajebantskog punk rock stila kakvog inace sviraju. Siguran hit sa sljedeceg albuma! I na kraju naravno „Muflino kolo“ na koje je cijela dvorana dipala. Biro mi je pricao poslije da im je nastup bio predug i fakat su mogli izostaviti „24 milje baci“ jer po meni, pored izvrsne „Umiru jeleni“ od Poslednje igre leptira i fenomenalne „Nocas“ benda S.T.R.A.H., mislim da im ne treba treca obrada. No, bilo je stvarno dobro, i znate što cu vam reci? Da je Grupa TNT imala cd plejer, iz njega bi se sigurno vrtjela GTŽ.

Ponovo duža pauza uz ska punk glazbu, a onda nastup Ringišpila koje do sinoc nikad nisam gledao uživo. I oni su nastupili na ovogodišnjem DOF-u ali vrlo rano, tako da sam ih uspio preskociti. Njihov demo snimak stoji u mojoj kolekciji u Osijeku i manje-više skuplja prašinu, tako da sam s nestrpljenjem cekao da cujem kako mladci zvuce. I bogami, i zvuce i buce. Brass sekcija im se sastoji od tri clana, ukljucujuci prekrasnu Jelenu, koja je definitivno bila najljepše bice koje je te veceri krasilo stage, po cemu me podsjecaju na Justinse koji takoder imaju prekrasnu curu u brassu koja jednako tako dobro, hm, duva. Sjajan Jova kao vokal i povremeni gitarista i ostatak družine rasplesali su sve živo i mrtvo u Pauku. Odsvirali su sve stvari sa svog prvijenca, ukljucujuci „Moldera“, „Ska i punk manijake“ te odlican cover Šarla Akrobate „Ona se budi“. Doista nije bilo nikoga tko je mogao ostati imun na njihov šarm, zaraznost i neposrednost. Njihovih dvadesetak pjesama zakljucili su ultra zaraznom „Ulice“ i otišli u sjajnom svjetlu.

Nažalost otišao je i dobar dio ekipe iz Pauka jer je vec bilo skoro dva ujutro kad se Gužva u 16-ercu pojavila na stageu. Oni su vec veterani osjecke punk rock scene, iako imaju tek dva albuma iza sebe sviraju vec pun kurac godina. Njihov posljednji album „Punk urac“ meni je osobno draži od prvijenca objavljenog prije nekih 6 godina: melodicniji, bolje produciran i pristupacniji. Naravno da je naglasak bio na stvarima s tog albuma ali ni prvi nije bio zapostavljen. Zapravo, najveca gužva je i nastala na stvarima kao što su „Lidija“, „Voljenje“, „Vani je sivo“, pa slavonski raspašoj „Drvo“, da bi sve kulminiralo velikim finalom kada su izveli „Vodu plemena“ i fenomenalnog „Bogdana“. Iako je bilo manje ljudi nego na Ringišpilu, cini mi se da su dizali vecu prašinu, a u prvim redovima vidio sam nekoliko jako lijepo obucenih mladih dama koje su znale naizust sve njihove tekstove iako bi takve komade covjek prije ocekivao sresti na nekom partyju ili u narodnjackom bircuzu. To je dokaz da još uvijek ima lijepih curica koje slušaju rock glazbu. Jeste da je Muto par puta dobro fulao tekstove i da je tonac bio malo cudan, ali to nije moglo pokvariti dobru zabavu ekipi. Gužva je bila pozvana i na bis tijekom kojeg su odsvirali “U šesnaestercu“ i onda definitivno otišli. Ono što je meni osobno smetalo i što sam im spocitnuo u backstageu bilo je nesviranje „Keme“ s posljednjeg albuma jer bi ta stvar fino došla za laganiji chill u reggae stilu nakon zvucne kanonade kojoj su izložili nazocne.

Nakon svirke slijedio je chill u backstageu (ukljucujuci potpuri narodnjackih i starogradskih napjeva u zloglasnom, pivom balzamiranom dvojcu Mrak-Matak) i unplugged nastup Rijecana koji su u backstageu uz gitaru i violinu svirali obrade stranih hitova i meni je to super leglo u pola 5 ujutro. I to je bio kraj jedne jako dobre punk rock veceri. Šteta što nije bilo više ljudi, ali sve u svemu, svi mi koji smo bili tamo nemamo se razloga žaliti. Veliki plus za Banjanina koji se i dalje trudi održati domacu rock scenu na aparatima, no pitam se kad ce i njemu sinuti da su narodnjaci i hip hopperi danas isplativiji posao…