Intervju sa bendom "Six Pack" 30.11.2006.

H: OK, prvo što me zanima je kako vam se svidio koncert sinoc.

M: Super, jebote. Super. Nisam se plašio, ali sam otprilike imao neki trip u glavi da ce možda biti ono kao...Ne znam da li znaš da je prošli put izbio kao neki incident...

H: U Oksu?

M: Ma nee, nešto ispalo kao neka prica kako Six Pack jede samo u McDonaldsu, kako ovo ono. I onda sam mislio da ce možda da bude toga i jako mi je drago što je došlo onoliko ljudi i cini mi se da smo i dosta dugo svirali.

H: Skoro dva sata.

M: To ti i kažem. Cim bend svira dva sata znaci da je koncert bio savršen.

H: Pošteno. Reci mi, dosta cesto svirate u Hrvatskoj. Samo u zadnjih par mjeseci gledao sam vas u Zagrebu, u Puli...Je li to još uvijek promotivna turneja za "Musique"?

M: Mislim, to bi ja sad trebao da kažem da je to promotivna turneja za album "Musique" ali nije. Jednostavno, rock n' roll na Balkanu funkcioniše tako da kad te pozovu ideš sviraš; ako možeš da se uhvatiš za neki euro, ti se uhvatiš, ako ne... To je to u principu.

H: Reci mi, na svakom koncertu na kome sam bio to je zborno pjevanje publike. Od pocetka do kraja. Što misliš, zašto je publika toliko fascinirana tekstovima i glazbom Six Packa?

M: Nemam pojma, možda sam ja pogrešna osoba za to pitanje jer ja pišem tekstove. Cini mi se, znaš, da se prepoznaju u njima. Koliko god su tekstovi Six Packa najcešce jako ozbiljni, ja kad pišem volim da budim nekog mladica u sebi, znaš, neko dete. I onda te mlade generacije, možda sam ja retardiran pa smo taman na istom nivou, oni 19 ja 32, ali cini mi se da se prepoznaju u tome, da nam se generalno, u principu, svima dešavaju iste stvari. Samo se moja devojka zove ovako a tvoja onako, u principu to se sve svede na isto. I prepoznaju iskrenost verovatno. Ja mislim da smo mi jako iskreni momci u tome što radimo i to se oseti.

H: Cini mi se da na zadnjem albumu tekstovi malo više naginju ka nekakvoj lirskoj, ljubavnoj tematici.

M: Ma to je koincidencija, to je zbog toga što je tog trenutka moj život tako izgledao. Kažem svoj da ne bude ja pa ja nego cinjenica je da ih ja pišem. Tog trenutka sam bio u tim nekim emo fazama, to se zaista dešavalo, sve ono što piše tamo u onoj knjižici albuma "Musique" tako je i bilo. Neki ljubavni krahovi i te stvari, onda sam o tome i pisao.

H: Rekao si mi sinoc prije koncerta da ti je "Hvala ti za ovaj suncan dan" jedina pjesma koju si napravio kada si bio u pozitivnom raspoloženju. Kad nisi bio u bedari, u nekom lošem tripu...

M: Pa da, ne u lošem tripu nego cinjenica je da ja ne bih voleo da je tako ali tako je. Tako da me to uglavnom tera da pišem kad sam recimo tužan. I znaš kako to izgleda, kao kad ti se ide na zahod, je li, jednostavno moraš da odeš tog trenutka inace ce da pukne bruka. I tako ja uzmem papir i olovku i to je nešto što te tera, znaš. Nema tu mnogo inteligencije nego imam eto taj mali dar i spojim to ko ukrštene reci. I to je to.

H: OK, OK. "Musique" je meni osobno vaš daleko najbolje produciran album. Da li to znaci da ste konacno radili s poštenim producentom, u dobrom studiju, u dobrim uslovima?

M: Jeste, mi smo slucajno upali u saradnju sa izdavackom kucom Multimedia, ja mislim da je to ovde kod vas Aquarius, to jest Universal. Bogda, drugi pevac, je jedne noci gledao TV i video je direktora te izdavacke kuce koji je nešto pricao na teveu kao mi cemo da stavimo rock n' roll scenu na noge, ovo ono, našao broj i sutra okrenuo lika i pitao a šta je sa Six Packom, to je jedan od najboljih punk rock bendova ovde, mi nemamo za žice za gitare. I ovaj je rekao OK, dodite pa cemo da se dogovorimo. I ispalo je da su nam prvi put u karijeri platili album, platili su producenta, Nikola Vranjkovic, inace gitarist Block Outa. Nikola Vranjkovic inace radi Let 3, radi Rundeka, Bajagu, znaci da je jedan jako ozbiljan producent. Muziku smo snimili za dva dana. Za dan i po, u pozorištu, baš u kuci kod nas u Smederevskoj Palanci, doneli su ceo kamion opreme i na tri cetiri sata smo sve ozvucili. Znaci, za dan i po smo snimili ceo ŤMusiqueť s tim da je posle pevanje i produciranje trajalo tri meseca. Ja sam non stop išao u Beograd, to je kultni neki studio, Akademija se zove.

H: Ima li veze s klubom?

M: Ne, slucajno se tako zove. U stvari, prvi put sam u životu stvarno snimao album, znaš kad te producent tera da petnaest puta ponoviš ono "Nekako najviše me boliš ti". Ja pitam: "Šta nije u redu, dobro sam otpevo"; on kaže: "Ma dobro si otpevo, al me nisi ubedio. Molim te, ubedi me"! Kaže: "Ja da sam žena i da me ti muvaš uz ovu pesmu, pa ja ti ne bi dala u životu. Ajde molim te otpevaj ju". Tako je izgledalo, casna rec. Ne znam, taj album je možda jedna od najboljih stvari koja se meni licno desila u životu.

H: Ja mislim da je to najbolja pjesma koju ste ikada napravili. Ti si rekao da ti je "Delfinov let" najdraža, ali meni je ona nekako najkompletnija. Ono, grandiozna ljubavna pjesma sa savršenim finalom...

M: Da, da, "Nekako najviše me boliš ti", strašna pesma.

H: Kažu mi tvoji ortaci iz benda da je to ženska pjesma. Da se cure strahovito pale na nju. Dobro, znaci i ja imam nešto ženstveno u sebi. Reci mi kakvo je vaše mjesto na toj nekoj srbijanskoj rock sceni ako tako nešto još uopce postoji? Jeste li vi dio te scene?

M: Mi smo broj jedan punk rock bend u Srbiji, mislim da to odgovorno mogu da kažem, to je mišljenje kriticara i kolega. Mi kao bend imamo tu srecu da nas publika jako voli a da nas nikad ni kriticari nisu nešto... Znaš da oni stalno nešto pljuju i zajebavaju. Ne, uvek dobijamo kritike jako dobre, što je valjda i feedback za neki rad i trud koji traje 12 godina.
Ti si pitao da li smo deo scene. Ne znam šta da ti kažem uopšte, ne znam nekad da li uopšte želim da budem deo te scene takve kakva je, jer ta rock n roll scena u Srbiji je prilicno pukla. Imaš one nabedene bendove koji naprave jednu dobru pesmu u godinu dana a ostalih 30 minuta im služi za popunjavanje...

H: Albuma.

M: Albuma, tacno. Ili imaš bendove koji su jako neozbiljni. Ne znam da li to treba da prode neko vreme ili šta je, ali vidim neki trip kao dovoljno je sad da se ima gitara i kao mi sviramo i žvacemo neku žvaku na teveu i sad neko možda padne na tu žvaku. Ja ne. Sad, ne znam za ostale.

H: Dvanaest godina ste zajedno. Planirate li ostati zajedno bar još toliko?

M: Pa, daj bože, da. Mi smo ovako kompaktno dvanaest godina zajedno, postava se nije bitnije menjala, mi smo pre svega jako dobri drugari...Pa vidiš, eto, proveo si dan sa nama, mi jedni drugog jako volimo i stvarno smo...Ne vidamo se toliko cesto i možda je to razlog što tako dobro funkcionišemo. Kad bi živeli zajedno verovatno bi bilo neke frke. Ovako, zaista smo kao petorica brace, zaista.

H: Reci, da li se radi na novom albumu, da li vec imaš neke ideje i kad bi to moglo izaci?

M: Gotovo da smo završili album koji... Ajd, necu sad da vicem pa da skacem ali... Radimo cover album. Malo su nam se smucili ti cover bendovi a primetio si da na svakom našem albumu postoji jedna cover pesma. Ljudi su mislili da je to neki recept da se album iskomercijalizuje, ali ne! Mi toliko volimo da upropastimo pesmu da ti nemaš pojma. I sad radimo cover album koji je skoro pa gotov. Bice verovatno jako jeftin, nece biti neke produkcije, nekog glamura i cuda, i verovatno ga necemo nikome dati, verovatno cemo ga sami izdati. Ja sam vlasnik firme za marketing tako da imam pravo da objavim nešto, da izdam, tako da cemo verovatno u sopstvenoj režiji da uradimo taj cover album na kojem, ovo ce ti biti zanimljivo, se nalaze obrade pesama tipa "What A Feeling" iz Flashdancea ili "Holding Out For A Hero" iz Footloosea, pa ne znam, "Stop That Train" Clint Eastwooda, znaš kakav izbor. Imamo i Baltimoru, "Tarzan Boy"...

H: E, to bih htio cuti, to bih svakako htio cuti.

M: Mislili smo da dodemo do Roxette ali videt cemo šta ce da bude... Uzeli smo onako jako dirljive, melodicne pesme koje ce zvucati onako kao da si pustio high speed na kasetofonu.

H: Cuj, uvijek možeš staviti "Vol. 1" tako da ostaviš prostora za eventualni nastavak...

M: Da, da...

H: OK, za kraj, poruka za citatelje našeg portala.

M: Pa ništa, budite dobri, mislite svojom glavom, slušajte dobru muziku i šta da vam kažem. Vidimo se.

Hadzo