Intervju sa Nenadom Stakicem

Mladi pesnik Nenad Stakic se rodio 1979. godine u Novom Sadu, gde je zavrsio masinsku srednju skolu. Tvrdi da pise od jedaneaste godine, a objavio je jednu
knjigu, knjiga poezije pod nazivom "Ljute rakijaske pesme". Ona se prvo pojavila u elektronskoj formi i po podacima izdavaca oko deset hiljada ljudi je procitalo do sada. Upravo je zavrsenu knjigu pripovedaka ,,Price iz bestragije" koja je iskljucivo prozna knjiga, a crteze za knjigu je uradio Dimitrije Curcic iz
novosadskog benda Ragman.

CF: Kada si poceo da pises poeziju?

NS: Poeziju sam poceo da pisem 1999, a prvu pripovetku sam napisao 1991. godine. Moja poezija pruza sirok spektar misljenja i emocija, sve se preplice, depresija, ljubav, medjuljudski odnosi.....mislim da je poezija koja je mracna i teska mnogo jaca od optimisticne, detinje i ljubavne poezije. Po meni Gavran od Edgar Alan Poa je najvece delo svih vremena, od tog dela ce kasnije nastati mnogi pravci. Moja prva knjiga je radena oko deset meseci, a poceo sam da je radim u novembru 2005. Od 20. do 25. godine sam imao zastoj u pisanju, jer nisam imao inspiracije, inspiraciju nalazim u razlicitim stvarima, dogadajima, stripovi, psychobilly muzici, horor filmovima, casopisima, koncertima, a ti neki dozivljaji iz zivota umeju da nateraju coveka da stvara delo.

CF: Koji su tvoji uzori, nasi i strani?

NS: Moji uzori su Lavkraft, od domacih pisaca to je Goran Skrobonja, imam uzore i u muzici i u filmskim reziserima, vecina domacih pisaca su apsolutni antitalenti koje razliciti mediji promovisu i tako guse male i mlade pisce. Lavkraft je bio jedan jako pametan, ali nesrecan covek. Svoju genijalnost je utkao u svoje pesme i pripovetke. Jos jedan od mojih uzora je Milan Kundera, a njegova knjiga "Sala" je jedan pravi dokument o tome kako politicki sistem unistava malog coveka. Uzori u muzici su mi Misfits i u zadnje vreme gomila psychobilly bendova. Mislim da na moje radove uticu i reziseri kao sto su Rob Zombi, on unosi revoluciju svojim filmovima...

CF: Gde si objavljivao i kako si dosao u kontakt sa izdavacem?

NS: Stvari koje sam objavljivao do sada nisu bile u knjizevnom maniru, moji intervjui i recenzije bendova su se pojavili u 50 fanzina u nasoj zemlji i sirom
Evrope. Imam jednu mini horor zbirku koja je izasla za jedan pank fanzin iz Krusevca, ali je to nesto neozbiljno i ne spada u ozbiljna izdanja. ,,Ljute rakijaske pesme" su prvo ozbiljno izdanje.

CF: Kakav je odziv citalacke publike i ,po tvom misljenju, ko cita tvoju poeziju?

NS: Citalacka publika je sumnjiv pojam...Moju poeziju citaju uglavnom mladi ljudi, voleo bih da je citaju svi, vise bi mi znacio neki portir ili gradevinac nego avljaju mi se ljudi svih uzrasta i profila preko mejla, ciljam na sve ljude i uzraste, pisao mi je neki lik iz Beograda koji je knjigu odstampao na cirilici i promenio joj je ime u ulice Novog Sada sto je simpaticno.

CF: Kako se stvarnost odslikava u tvojim pesmama i tvoj zivot u gradu?

NS: Stvarnost je preslikana u tim pesmama, a Novi Sad je na prvi pogled idilican grad, ali ovo je grad hipokrizije, hladnoce, losih meduljudskih odnosa i
laznih umetnika. Grad ne cini asfaltirana ulica i broj stanovnika vec neka originalnost. Cetiri dana traje Exit, a posle se sve raspada...treba nam vise koncerata, ideja, projekata. Mnogi prostori nisu iskoristeni za desavanja. Ovde kao da sve mora da se radi po sablonima. Evo, na primer, braca Vranesevic nikad u ovom
gradu nisu prihvacena...Svaki covek koji pruza nesto novo je osujecen na neke nacine, primitivne i perfidne, a mnoge stvari treba menjati.

CF: Sta podrazumevas po pojmom pank poezija?

NS: Pank poezija je pojam koji nema jasnu definiciju, a kada neko nesto definise upada u zamku da ogranicava svoja dela sto nije dobro. Moze i neka druga
definicija...Najbolja pank poezija je napravljena u provinciji nase zemlje devedesetih godina, ona je rasuta po retkim provincijskim fanzinima. Divim se
ljudima koji u primitivnim sredinama stvaraju i rade, a odolevaju pritisku provincije.

CF: Koliko se, po tvom misljenju, danas cita poezija i da li je poezija nasla svoj novi izraz u rock muzici?

NS: Poezija se slabo cita kao i sve knjige, imam utisak da su kultura, moral i umetnost na margini i da to sve vise postaje tako... poezija je nasla izraz u muzici i to ne samo u rok muzici. Ljudi citaju ultra bedne knjige koje im se nude, mali pisci su marginalizovani i odbaceni. Ovde je vazno kojem knjizevnom lobiju pripadate, a ne kvalitet pisca. Imam utisak da mnogi kvalitetni pisci kriju svoja dela i nece da ih objave, jer su svesni stanja u drustvu, te mlade ljude treba motivisati da objave nesto.

CF: Kakvi su tvoji planovi u nekoj blizoj buducnosti, da li ces da nastavis da pises?

NS: Plan mi je da jednog dana napravim malu izdavacku kucu, da izdajem neke mlade pisce u malim underground tirazima, i da to bude za publiku koja voli te neke neobicne stvari, horor fantastiku, retke stripove, psychobilly muziku, a naravno i druge stvari sa margine. Najvaznije je da neki mlad pisac veruje u to sto radi.

Knjigu "Ljute rakijaske pesme" mozete naruciti na adresi www.art-natron.com.

(Cityfocus Press)