PRICA IZ NEPRICAVE (Pravi Srpski Psiho)
Ova prica koju cu sad pokusati da vam ispricham je u celini istinita uz malu ogradu ako bude nekih nejasnoca i kontradiktornosti samo zbog chinjenice da neke stvari nikada nisu do kraja razjashnjene a i policija nikad nije dala u potpunosti zavrsen zvanican izvestaj o tome sta se zapravo dogodilo tog leta '96 jer su verovatno mislili da je bolje neke stvari precutati tj. da srpska javnost posle Dejtonskog sporazuma i svega shto nam se desavalo u prvoj polovini 90-ih mozda nije bila bash najspremnija za nesto takvo. Znaci shto se mene tice i mojih izvora informacija sa vise strana nista nije niti dodato niti oduzeto samo sam sve price verzije uklopio u jednu koja deluje kolko tolko najrealnije jer neke stvari zaista zvuce isuvise bizarno da bi bile istinite (kanibalizam i slichno).
Mesto u kome se odigrala ova tragedija, mali gradic u Vojvodini ovoga puta ce se zvati Nepricava a umesto pravih imena ljudi koji su bili umesani ce biti samo inicijali a zasto bice vam jasnije u daljem toku teksta.
Glavni junak ove price je V. ('96 imao 23 godine) momak od 200 kila ali kada ga budete zamishljali ne zamishljaje niakako one nagojene amerikance koji od one dzank hrane ne mogu ni dupetom da maknu, jer ovaj decko je odrastao u Srbiji i naime i pored svog genetskog nasledja koje mu je dalo izgled dzina sa visinom od 2 metra i zaista brutalnom tezinom se jako dobro krece cak mnogo bolje od nekih koji imaju samo 100 kila i stoga je uvek spreman za bilo koju vrstu akcije. Znam da je ovo tesko zamisliti jer verovatno niste nikad u zivotu sreli takvu osobu ali ja vam ovo govorim iz iskustva jer sam imao prilike da ga vidim i uzivo i ostao sam malo je reci zapanjen jer definitivno sam mislio da ne postoje dva takva lika u Srbiji da je on jedan jedini, unikat. Tek kada sam neko vreme posle toga video i njegovog mladjeg brata koji izgleda bukvalno isto ko on, i tezina i visina i pokreti i sve bilo mi je jasno da ipak nije jedini. Njih dvojica zajedno izgledaju jako , jako zajebano i u choveku se odmah budi neka nelagonost i bez da je upoznat sa ovom pricom. Kada sam ga ja prvi put video nisam realno imao pojma sta je uradio pa mi je opet bilo nekako neprijatno u njegovom prisustvu, ne znam ni ja zasto da budem iskren. Nadam se da ovaj detalja moze da vam pomogne da stvorite ipak neku kolko tolko realnu sliku o zaista nesvakidashnjoj pojavi V-a.
Prica pocinje '96 kada su V. i njegov najbolji drug iz detinjstva M. resili da udju u posao sa preprodajom ekstazija jer ako se secate tad je tek krenula ta tehno kultura kod nas pa su oni bili jedni od prvih u tom poslu sto se tice rejona Nepricave i okoline. V-a su se svi pomalo plasili u kraju ne zato shto je bio nasilan, cak naprotiv uvek je bio miran i prijatan prema okolini ali njegov izgled je u ljudima budio neku nelagodnost pa su cesto zazirali od njega iako su znali da im ne bi nikad naudio u principu, ali za svaki slucaj ga ipak nikad nisu cimali za bilo shta. Uglavnom postojalo je to neko strahoposhtovanje prema njemu oduvek, dok je njegov burazer bio skroz u drugom fazonu, i nikad se nije petljao u bilo kakve ilegalne akcije.
Osisani do glave, uvek u pokretu, V. i M. su ubrzo poceli dobro da zaradjuju na ekstaziju i bas im je krenulo. E tu sad dolazi ko u svakoj prici sa gudrom do one negativne strane iz koje moze svashta da se izrodi, uglavnom nikad nisto dobro, samo loshe. Ali M. koji se odlucio da prevari svog najboljeg prijatelja i da ga zavlaci za odredjenu svotu novca koja u ovom slucaju zaista nije bitna, mislio je da ce se lako izvuci iz sranja jer ipak V. mu je bio najbolji drug jos iz detinjstva, kroz mnogo toga su prosli zajedno i zato je bio ubeedjen da ce na kraju naci taj novac i da ce srediti problem koji je nastao. Ocigledno M. nije dovoljno poznavao mracnu stranu svog prijatelja V-a i ozbiljnost novonastale situacije pa je isuvise rizikovao tim pokusajem zavlacenja za novac i drogu shto se kasnije pokazalo kao skroz pogubno po njega. Najverovatnije je mislio "OK to mi je drugar, znamo se tolko dugo, sredicemo to vec nekako." Ali ono shto je usledilo M. nije mogao da pojmi da ce da se desi ni u najludjim snovima. Zaboravio sam da pomenem da su i V. i M. obozavali pit bulove i drzali u svojim dvorishtima i po nekoliko pasa i trenirali ih. To je bilo jako popularno u prvoj polovini 90-ih , mozda ne toliko kao danas ali dosta momaka shirom Srbije je pocelo da nabavlja pitove i da ih trenira.
Ko i svakog dana V. je pozvao telefonom M. da dodje kod njega da se malo zezaju sa kerovima i da popricaju oko posla tj. narodski receno da izbleje jer nicim drugim se nisu bavili osim tom unosnom prodajom eksera. M. je ubrzo dosao i tek kada je stupio u kucu V-a shvatio je da nesto nije u redu i da nece na dobro da izadje. V. je konacno pokazao onu svoju najmaracniju stranu koju je godinama veshto prikrivao i zatrazio od M. da mu smesta preda ili novac ili gudru. Narvno M. nije imao toliki novac a posebno ne kod sebe, ali to nije zanimalo V. pa ga je prebio dobrano a onda ga vezao i drzao u svojoj kuci pod prisilom nekoliko dana. Posto su on i brat ziveli tu sami niko nije saznao za taj incident danima osim naravno burazera koji je bio shokiran jer niikad nije video svog brata u tom fazonu. Uvek je bio smiren i nikad nije odavao ni naznaku da je spreman da uradi takvo nesto. Posle nekoliko dana zatvorenistva M. je poceo da kumi i moli V. da ga pusti ali ovaj je postao samo jos gori i konakcno mu je nesto puklo u glavi. Naredio je bratu da uzme kameru i da sve snima. Onda je uzeo pistolj iz shteka i tek tako jednim pucnjem u celo ubio na mestu svog najboljeg prijatelja. Brat je bio u shoku jer zaista nije imao ideju shta ce da se upravo dogodi, ali morao je da cuti jer je poceo sada zaista da se zesce plasi V-a iako mu je brat najrodjeniji. Razmishljao je u svojoj paranoji ako je ovaj spreman da tek tako ubije svog najboljeg druga iz detinjstva shto bi on bolje prosao. Kad se sve zavrshilo i M. lezao mrtav na zemlji burazer je krenuo da ugasi kameru jer je mislio da je to to i da je gotovo. Ali ne, V. mu je naredio da nastavi da snima bez ikakvog objashnjenja zashto. Onda je uhvatio lesh i odneo ga u kupatilo i stavio u kadu. Uzeo je testeru i na zaprepashcenje njegov brata iskekao telo na komade. Cela kada je bila prepuna krvi a prskalo je i po plocicama. Kamera je sve to i dalje nemo snimala. Rasparchavshi telo na komade, uzeo je delove i odneo psima u dvorishte da ih nahrani kako bi se oslobodio dokaza. Kako su dani prolazili malo po malo i kerovi su pojeli chitavo telo koje je u medjuvremenu stojalo raskomadano u ogromnom zamrzivachu. V. je iz nepoznatih razloga zardzao samo shake ubijenog i kada je policija konacno kasnije otkrila slucaj to je bio jedini dokaz da je taj decko tu ubijen. Krvi nije bilo, tela nije bilo, sve je bilo sredjeno pod konac tako da niko ne provali sta se zapravo tu odigralo. I proshlo je jedno 10-ak dana i niko zaista i pored nestanka M. nije posumnjao da to ima bilo kakve veze sa V. tako da se policija nije ni raspitivala kod njega za M. Poshto su imali indformacije od standardnih lokalnih cinkarosha da se nestali bavio prodajom narkotika ostavili su taj slucaj u zapecak jer tako se u Srbiji tretiraju "narkomani" iako M. nikad nije bio narkoman niti je uzimao bilo koju vrstu droge ali zna se kakva je nasa policija. Jednom recju GLUPA (
A.C.A.B.).
Ali osecaj grize savesti se neminovno javio vrlo brzo kod burazera koji je dijametrano suprotna lichnost od V. iako su realno lichili ko jaje jajetu. Ljudi koji ih nisu poznavali mislili su za njih da su blizanci. I upravo ta griza savesti mladjeg brata i kobni VHS snimak je doveo do kulminacije i velikog finala ove price. Znaci posle 10-ak dana od ubistva burzaer vishe nije mogao da izdrzi taj pritisak dok se V. ponasao kao da se nista nije dogodilo,i zato je otisao do svog najboljeg druga P. kuci i poneo kasetu sa sobom jer je imao potrebu da to podeli sa nekim u koga ima povrenja a ko ga nece izdati jer mu je pravi drugar. Kasetu su pogledali u neverici i kaseta je navodno ostala kod P. kuci. Kada se posle toga burazer vratio svopjoj kuci V. ga je sacekao sa pitanjem gde je kaseta jer nije na mestu gde je stajala. Prestravljen od samog pogleda V-a burazer je odmah sve ispricao shta je i zato uradio sa kasetom. V. nije nishta rekao, samo je uzeo pistolj iz shteka i prosao pored brata ni ne pogledavsi ga. Brat je ostao u kuci u uzasu i shoku, bez snage da bilo shta ucini.
V. je krenuo ka kuci prijatelja svog burazera da uzme kasetu nazad da bi je unishtio ili shta god. Ali kao u najlosijoj prichi P. je bash neposredno pre toga izasao iz kuce i u kuci su sad ostali samo majka i otac koji su sedeli u kuhinji i mladja sestra koja je bila na spratu u svojoj sobi. Odma sa vrata V. je poceo da besni na bracni par sa pitanjima gde je P. i kad su mu ovi rekli onako zbunjeni jer stvarno pojma nisu imali o cemu se radi, da je upravo izashao V. je izvadio pishtolj i ubio ih oboje sa po jednim hicem u glavu. Zatim je krenuo na sprat da potrazi kasetu ali sestra od P. je cula pucnjavu u prizemlju i popela se na tavan da bi se izvukla. V. ju je chuo kako se penje i krenuo je za njom da je overi. Srecom devojka je kroz prozor tavana izashla na krov i uspela da pobegne pre nego shto je V. stigao da se popne na tavan. Poshto je ostao sam u kuci krenuo je da trazi kasetu ali je naravno nije pronasao, ubrzo je dosla i policija i V. je uhapsen bez ikakvog otpora. Kaseta nikada nije pronadjena ili barem tako tvrde u policiji. Pravu istinu o sudbini ovog brutalnog snimka verovatno zna samo P. koji je samo pukom srecom preziveo ovaj masakr ali to verovatno od njega nikada necemo saznati.
Poicija je izvrsila pretres kuce V. i burazera i nasla samo te shake u zamrzivachu koje su bile jedini dokaz da je M. ubijen. Na sudjenju V. je kao nadprosecno inteligentna osoba uspeo navodno da prevari citav tim struchnjaka i da ih u ubedi da pati od dushevne bolesti koja je poznatija kao "
Multiple peronality disorder" ili "
poremecaj vishestruke licnosti", a kod V. se iskazao tako da kad su ga veshtaci pitali zasto je pocinio tako brutalan zlocin odgovorio im je "nisam ja, to je VOB uradio".
Doktori su pali na tu prichu i mi verovatno nikad necemo ni saznati shta je od svega toga sa tim navodnim poremecajem istina i to najbolje zna samo V. ali o tome od njega sigurno necemo nista saznati iz razumljivih razloga. Sudjenje ko sudjenje je vrlo kratko trajalo zbog tolko ociglednih dokaza i zbog dokaza iz samog veshtachenja da je pocinalac dushevni bolesnik koji je u trenutku izvrshenja dela bio skroz neurachunljiv i tako je sudska vlast zbrzala taj slucaj jer je imale mnogo vecih problema u zemlji a i nisu hteli da se dize medijska pompa oko ovoga toga u tom trenutku kada je srpsko drushtvo inako bilo na samom DNU DNA. V. je zato po skracenom postupku u Palati Pravde osudjen na meru lechenja zatvorenog tipa neogranicenog trajanja shto znaci u prevodu : 4. sprat Centralnog Zatvora u Beogradu gde se nalazi psihijatrija sa dushevnim bolesnicima koji su pocinili razna dela pocevsi od kradja pa do ubistava roditelja , komshija i tako toga. Uostalom znate dovoljno o takvim osobama iz shtampe jer svaki dan je crna hronika puna prica o takvim delima tipa "pitomi drvosecha ubio rodjenu babu jer je umislio da je demon", "satanista zaklao majku", zatim "mirni, povuceni mladic iz Novog Sada ubio oba roditelja i isekao ih na komade stavio u vrece i bacio ih u kontejnere". Ne moram uopshte da vam pominjem ovaj poslednji sluchaj masakra u Jabukovcu o kojem vec danima citamo feljtone po svim novinama i ostalim medijima da bi svakom razumnom grdajaninu ove drzave Srbije bilo jasno shta se deshava sa srpskim drushtvom i psihichkim zdravljem gradjana.
Kod nas se naime za razliku od Hrvatske, narod uopshte ne lechi od PTSP-a tj.
Post Traumatskog Stresnog Poremecaja koji se javlja posle traumaticnih iskustava kao sto su ratovi, bomabardovanja, izbeglishtva, i uopshte sve najnegativnije shto se upravo u Srbiji dogadjalo tokom chitave dekade 90-ih. Dok u Hrvatskoj za samo 4 godine ratovanja ima prijavljeno preko 200.000 obolelih od ovog poremecaja koji se aktivno leche jer je bolest zaista jedna od zajebanijih, naime ne nastupa odma vec se simptomi javljau tek posle nekoliko godina a nekad cak i posle citave decenije U Srbiji nema ni rechi o tome. A simptoma ima bas dosta, od manichne depresije preko koshmarnih snova u kojima se iznova prezivljavaju traumatichna iskustva pa sve do velike stope suicida. Preko 1000 ljudi u Hrvatskoj po mojim informacijama (ispravicete me) koji su patili od PTSP-a kao posledice traumaticnih iskustava iz rata je izvrshilo samoubistvo. Neki su to uradili i na najbizarnije nachine tipa znam za sluchaj choveka koji je skroz prso i motornom testerom sebi preseko vratnu zilu (Bilo u LATINICI na HRT1). Takvi ekstremni slucajevi naravno nisu retki. Uglavnom poenta svega ovoga je da i pored svih tih samoubistava Hrvatska drzava ipak vodi rachuna o svojim gradjanima kolko tolko a u Srbiji se taj problem tretira kao da ni ne postoji uosphte. Kao da ovde nikad nije bilo rata, sankcija, bede, siromashtva, bomardovanja i svog sranja koje nas je zadesilo u poslednje 2 decenije.
Znachi kod nas niko ne vodi rachuna o tim bolesnim ljudima, a kada se desi neko samoubistvo ili ubistvo obichno se kaze da je covek tek tako pukao ili je imao predispozicije za paranoidnu shizofreniju koja je tek tad isplivala i slichno. Niko vam nikad nece reci nishta o PTSP-u, cak i doktori nerado govor o tome jer znaju kakva je tu kobna greshka napravljena kada se bolest nije tretirala na vreme nego se mislilo "lako cemo, nemoj sad bezveze da plashimo ljude, nek neko drugi posle nas to reshava" i slichno. Znachi klasichno guranje pod tepih, a poshto znamo da je bomabardovanje bilo '99 prave razmere ove opake bolesti sponzacemo tek na pocetku sledece dekade tamo posle 2010. Ali da ne greshim dushi kod nas su ipak malchice u pocetku ipak radili na tome, i to tamo polovinom 90-ih. Setimo se samo chuvenog "
Vukovarskog sindroma" koji je u sushtini samo drugachiji naziv za PTSP. A da bi vam bilo jos jasnije koji je to fazon pomenucu "
Sindrom Zalivskog Rata" koji se javio posle '91 i americhke intervencije u Kuvajtu kada su mnogi vojnici poceli da oboljevavaju od tada jos neistrazene bolesti pa je cak i americhka vlada pokusala to da prikrije na kvarnjaka ali nije uspela pa se danas falabogu tacno zna sta je PTSP. Svuda se zna sve o tome osim u Srbiji naravno gde se uvek sve negativno guralo u stranu po vec pomenutom principu "lako cemo". E bogme sada placamo za to "lako cemo" i tek cemo da platimo debelo taj nemar i bahato ponasanje drzave a posebno lekara koji su po meni time izdali svoju Hipokratovu zakletvu ali to nek bude njima na chast. Kada PTSP-u dodamo jos i standardni broj dushevno obolelih ljudi od shizofrenije i raznih drugih poremecaja dolazimo do zakljucka da je Srbija jedna jako bolesna drzava (narod bolestan = drzava bolesna, skroz logichno) i pod hitno joj treba lechenje inache moze da se desi da okasnimo sa tim i da lagano krenemo putem sa koga nema povratka...
Uglavnom V. se i dan danas nalazi u CZ-u gde lezi kaznu u toj tzv. "Zatvosrkoj ludnici". Svakih 5 godina skuplja se lekarski tim koji razmatra pojedinacne slucajeve pa i slucaj "Monstruma iz Nepricave", i odlucuje o tome dal je pacijent zalecen dovljno i da li vishe ne predstavlja pretnju po drushtvo da bi bio spreman za resocijalizaiju i povratak na slobodu. Ovo ZALECEN napominjem samo iz razloga jer kod dushevih bolesti nazalost nikad nema kompletnog ozdravljenja - bolest moze da se drzi pod kontrolom samo redovnim uzimanjem lekova i posecivanjem svog psihijatra, i u makar i malim odstupanjem od predvidjene terapije ponovo se ubrzo javljaju stari simptomi koji su opasni i po samog pacijenta a i po drushtvo.
Najverovatnije ce V. ostatak svog zivota provesti u onom kazamatu, u onoj "Prokletoj Avliji" koja se od miloshte u nashoj javnosti zove jos i "Centralni Zatvor", mada uvek postoji i shansa da ga puste svakih 5 godina a kolko sam ja saznao iz svog iskustva u razgovoruima sa njim on je danas sasvim OK, nikad covek ne bi reko da je uradio tako groznu stvar. Najnormalni decko od 31. godinu kada sam ga ja upoznao tamo 2004. samo eto malo neuobicajene pojave. Ja licno, poshto imam radnog iskustva sa takvim osobama osecam dozu empatije tj. saosecam sa njima tako da navijam da shto pre ozdrave kolko tolko da bi bili spremni za zivot na slobodi.
Znam da to mozda vama koji niste imali priliku da prichate ili se druzite sa tim nesretnim ljudima koji su pochinili najstrashnije zlochine sigurno zvuci suludo i bolesno sa moje strane ali poshto ih ja poznajem i licno ipak mi dajte to pravo da imam svoje neko privatno mishljenje. Verujte da je njima mnogo ali bash mnogo teshko jer mrtvi su u grobovima a oni svaki bogovetni dan po onoj ludari koja smrdi na shtalu (al bukvalno) prozivljavaju najvece uzase i placaju po meni sasvim dovojnu cenu za svoja zlodela i mislim da ih bas zato ne treba jos vise kaznjavati i svetiti im se.
Dushevna bolest tog tipa kao shto je paranoidna shizfrenija npr. je najveca ultimativna kazna koja moze da zadesi bilo kog choveka VERUJTE MI NA RECH !!!