Kratka biografija benda ZBOGOM BRUS LI:

2006. godine bend ZBL postoji 14 godina.

Temelj ZBL zvuka je pank rok, ali na njega se nadogradjuju gotovo svi popularni pravci moderne glazbe. (Blues and Rhytm, Rok, Hard and Heavy, Rockabilly, Jazz, Classic, Pop, Vojvodjanski tamburaški etno sa naglaskom na starogradsku, ska (bez Reagea), vrlo malo Tehna, Surf, Hard Core, navijacke pesme, kazoo…

Preko stotinu nastupa, što nije mnogo, ali takva su SFRJ, SRJ, SCG i APV vremena bila (za normalne ljude nisu ni sad bolja). Znacajniji nastupi: ucešca na Koncertima godine u Novom Sadu (1996, 1997, 1998, 2000), dva koncerta u Budimpešti i ucešce na niz festivala u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu, Kraljevu, Mladenovcu, Belom Manastiru… ZBL su narocito rado vidjeni gosti i zabavljaci bili na brojnim sremskim svinjokoljima i kulenijadama… Svirali smo cak i jednu svadbu i imali zapažen nastup na Festivalu akusticarske muzike u Sivcu (FAMUS), i pored toga što nam je stav izrazito elektrifikovan.

Nedovoljna koncertna aktivnost kompenzovala se brojnim nastupima na TV-u, radiju i drugim medijima, gde smo listom ostavljali loš utisak i izazivali povišen krvni pritisak kod voditelja što je sa druge strane povecavalo broj poklonika ali i pamtilo se. Snimili smo veci broj video spotova (oko petnaestak) u kojima smo uglavnom parodirali poznate svetske spotove (Gangsta Rap, Aerosmith, U 2, domace novokomonovane i pop klipove i sl.). Narocito iskustvo bilo je glumacko i muzicko ucešce u filmu Želimira Žilnika "Marble Ass", zajedno sa kolegama iz prostorije za vežbanje "Love Hunters-ima" i transvestitima.

Diskografija se sastoji od nekolicine kompilacija domacih i stranih bendova za naše i inostrano tržište (Francuska, Amerika, Madjarska, Hrvatska...), i tri albuma: prvi "Penk Punk Pink Pank Ponk", 1995. godina, ("Music Yuser" (NS) i reizdanje "L.V.O. records"(Beograd)) - a postoji i trece piratsko izdanje. Drugi album se pojavio 1997. godine na CD-u i kaseti pod nazivom "Zlobro" (izdavacka kuca "Tarcus" iz Zrenjanina). Poslednje izdanje grupe je iz 1999. godine. U pitanju je projekat muzike za decu pod nazivom ''Hogli Vogli Rok''. Kompozicije gospodina Dušana Radaka, bend je uradio u pank rok aranžmanima i izdao uz pomoc Zmajevih decijih igara.

Glavna obeležja živog nastupa ZBL bande su: šarolika odeca i obuca pozajmljena iz garderobe Srpskog Narodnog Pozorišta, iz ormara naših roditelja i njihovih roditelja, kao i ponovno kombinovanje sopstvenih odevnih predmeta korišcenih poslednji put pre najmanje deset godina. Na vecim koncertima prati nas i pozorišna trupa "Crna rupa", Tamburaški orkestar ''Pijane noci'' i duvacka sekcija (truba, trombon, sax). Ljudi koji su najviše izdržali zajedno u okviru ZBL-a jeste sastav: Slavko ''Šaka Zuluf''-vokal, Smuk Fu-gitare, Jovandeka Li Metalika-bas, Boban Li-bubnjevi. Mada su tu svirali i: Nunchaki Ljuba, Milun Kralj ponoci, Brus Janjuševic, Ica Džiudžica, Mulan, Lepi Brena, Cho-Fi pa i sam Buži Fajter licno.

1998. godine, TV NS je snimila video materijal o grupi u trajanju od 45 minuta, koji je gotovo kompletan nestao u bombardovanju zgrade Televizije. (Posle su nadjeni delovi koji se sada sklapaju).

Nakon petooktobarskih ''promena'' bend je gotovo prestao sa radom jer je postalo besmisleno. Scena je potonula, medijska podrška novih medija potpuno je izostala, a obe scene (i main stream i alternativnu) preplavili su neki drugi, više veštacki zvuci. Mi nismo hteli da se nerviramo i uzalud njakamo, vec da probamo da uživamo u životu bez politike i materijalizma, pa je jedino rešenje bilo da poput Volta Diznija zamrznemo naše aktivnosti.
Kako su nam u medjuvremenu, licna iskustva i lokalna te globalna društvena dešavanja pomogla da izbrusimo i zaokružimo našu anarhisticnu filozofiju, ponovo se javio smisao za delovanjem. U pripremi je novi materijal.

Dalje ambicije se krecu u pravcu spajanja gitarskog i tamburaškog zvuka te uvodjenje begeša umesto elektricnog basa. Na mesto Bubnjara došla je Mar-Tai, prvi (svakako ne poslednji) ženski clan benda. Begeš svira KostaBas. Iznenada je uveden i peti clan na tamburici (bas prim), koju drži i pomalo svira Shao Pe Leen.
Nakon pet godina pauze odsviran je i prvi gig, kod Miletica u centru Novog Sada koji je pokazao da interes još postoji a bend još uvek vredi. Nešto kasnije, pocetkom decembra 2005. godine održana su dva za redom povratnicka celovecernja koncerta u klubu London Undergraund (ulica Laze Teleckog-Novosadski MonMartr). Sala je bila puna obe veceri, atmosfera uzavrela, a publika vecim delom toliko mlada da nema šanse da su mogli da gledaju ni naš poslednji nastup pred zamrzavanje pre pet godina na Mašincu, što nas je definitivno uverilo da ZBL ne gaji samo generacijske vec i univerzalne vrednosti. Time smo definitivno dokazali dostojnost našoj boginji Velikoj Kosmickoj Budalaštini i njenoj filozofiji koju ona preko nas i nama slicnih širi po ovoj Dolini suza, Dimenziji nepotrebnog straha i preteranog rada u kojoj smo zarobljeni.

Najvažniji je ipak signal koji smo dobili od publike da nastavimo sa našim gitarsko-tamburaškim konceptom. Definitivno, naša misija sada je da izbrusimo novi zvuk, definišemo koncept tzv. Najnovije Vojvodjanske pesme i, moguce, uradimo album sa obradama Zvonka Bogdana. Pri tome ostajemo žestoki i glasni, uz nedvosmislene tekstualne poruke ( neki od naslova novih pesama: Brod Ludaka, Zbogom Pameti, Ko je ubio Balaža Janiku, Nikad nemoj plakati zbog Ljubavi...).

Užurbano se radi na novim pesmama koje cemo snimiti dok još ne otopli pa kad otopli nadamo se i izdati, onda svirati dok opet ne zahladni a i nakon toga nastaviti sa nastupima samo toplije obuceni.
Srdacno Vaši,

Mar Tai
Shao Pe Leen
KostaBas
Smuk Fu
Shaka Zuluf